Povijest rizli
Čovječanstvo konzumira biljke pušenjem već tisućama godina. Smatra se da biljka duhana raste na zapadnoj hemisferi najmanje od 6000 godina prije nove ere. Također se vjeruje da su domoroci počeli konzumirati taj duhan na različite načine, uključujući pušenje, nekoliko tisuća godina nakon toga. Postoji Mayanski crtež star 1400 godina koji prikazuje osobu kako puši smotuljak duhana vezan pomoću niti.
Europljani su prvi put došli u doticaj s duhanom za vrijeme Kolumbovih istraživanja Novog svijeta krajem 15. stoljeća. Kolumbo je primio sušeni duhan kao dar za vrijeme iskrcavanja na ono što je danas poznato kao Karibima. Nekolicina iz njegove posade je primjetila domoroce kako puše duhan prilikom istraživanja današnje Kube. Domoroci su ih naučili pušenju duhana, i jedan od članova, Rodrigo de Jerez je naviku odnio sa sobom u Europu. To je zaprepastilo njegove susjede koji su, nakon što su vidjeli kako iz njegovih usta i nosa izlazi dim, zvali lokalnu inkviziciju. Kao što znamo, nitko ne očekuje Španjolsku inkviziciju, te je Jerez proveo 7 godina u zatvoru. Do vremena kada je izašao iz zatvora, pušenje je već postalo popularno diljem Španjolske.
Centar svega toga bila je Sevilja, iz razloga što je Kralj Filip Drugi zahtijevao da se sav duhan koji je dolazio iz Španjolskog Novog Svijeta, šalje na centralnu lokaciju kako bi se kontrolirala cijena i spriječilo zasićenje tržišta.
Iako su u početku samo plemići mogli sebi priuštiti duhan, obični ljudi, siromasi, koji bi ih gledali i pratili skupljali bi ono što bi oni odbacili. Od tih ostataka, izvadili bi duhana što je ostalo i ponovno ga zamotali u novinski papir. Zbog malih količina duhana kojih bi se mogli dočepati, i zbog želje da maksimalno uživaju u tome što imaju, počeli su uvlačiti duhan u pluća i zadržavati ga. Tako je nastao običaj koji danas nazivamo pušenjem. Uz to, tako su nastale i prve rukom zamotane cigare.
Alcoy
Pušenje motanjem u novinski papir imalo je svoje nedostatke naravno, ponajviše zbog tinte i nečistoća koji je sadržavao tako da su Španjolski trgovci počeli dijeliti čisti papir u te svrhe. Ta je praksa stigla do malenog gradića Alcoya koji je već bio poznat kao centar proizvodnje papira u Španjolskoj. Alcoy su osnovali Mauri u 8. stoljeću koji su sa sobom donijeli vještinu rađenja papira koju su naučili od Kineza. Alcoy je bio prvi grad u kojemu se počeo proizvoditi papir iz kalupa koji je postao poznat po svojoj izdržljivosti i površinskoj teksturi.
Vjeruje se da su se prve rizle pojavile u Alcoyu još u 16. stoljeću. Prodavane su kao velike plahte od papira te ih je trebalo rezati kako bi ih se moglo koristiti. Tek nakon nekoliko stoljeća su rizle dobile izgled kakvi danas poznajemo.
Prvi koji je počeo s praksom rezanja rizli na listiće i pakiranja u male knjižice bio je Dominikanski svećenik Otac Jaime Villanueva Estingo, 1765. godine.
Zanimljivo je da je prvih 10 zahtjeva uopće koji su izdani u Španjolskoj za patent bilo upravo za rizle. Do 1850. godine postojalo je čak 50 različitih brendova! Najstariji od njih, a koji posluje još i dan danas, je Pay-pay koji je osnovan još 1703. godine.
Još jedan koji spada u kategoriju najstarijih brendova, a i onih koji posluju još i danas, je Bambu. Prvu tvornicu su otvorili u Alcoyu 1764. godine i prvo su proizvodili samo papir za Bibliju. Tek porastom popularnosti cigareta u drugoj polovici 19. stoljeća počinju proizvoditi papiriće za motanje. 1876. izbacuju svoje prve rizle, dok brend Bambu pokreću 1907. godine.
Rizla +
Tijekom 16. stoljeća, Francuski vojnici koji su se vraćali iz Španjolske, sa sobom su donijeli naviku pušenja smotanog duhana. Izraz cigare se počeo koristiti tek nakon 1830. godine. Legenda kaže da je nakon što je naišao na dvojicu vojnika 1532. godine, Alexandre Lacroix ponudio bocu šampanjca za njihove papire za motanje te je uvidio njihov potencijal.
1660. godine usavršivši vještinu, obitelj počinje s proizvodnjom papirića za motanje. No, tek 76 godina kasnije, 1736. godine, kupuju svoj prvi mlin za proizvodnju papira. Tada, Francois Lacroix osniva Lacroix Rolling Paper Company koja počinje s masovnom proizvodnjom papirića za motanje. Još je jedna legenda vezana za njih. Po njoj im je sam Napoleon 1796. godine dao dozvolu da proizvode rizle za potrebe njegove vojske.
1865. godine, tvrtka se prebacila na korištenje papira od riže i, uzevši francusku riječ za rižu – riz – te dodavši obiteljsko prezime La Croix – križ – osnivaju brend Rizla+.
1883. godine predstavljaju uređaj koji je dodatno popularizirao rizle a to je – motalica za cigare. Njihov dizajn je još uvijek temelj svih motalica za cigare i dan danas.
OCB
1822. godine braća Rene i Guillaume Bollore i Nicolas Le Marie su otvorili papir za mlin na obalama rijeke Odet, u zapadnoj Francuskoj, Drugi mlin u gradiću Casadecu, otvorili su 1893. godine, i on je odmah namijenjen za proizvodnju papirića za motanje. Nakon što su ga 24 godine unajmljivali, 1917. godine su ga i otkupili. 1918. godine, pokrenuli su brend OCB. Nazvali su ga kombinacijom inicijala – O za Odet, C za Cascadec i B za Bollore.
JOB
1838. Jean Bardou je došao na ideju da svoje papiriće za motanje napravi od čistog i tankog rižinog papira. To se pokazalo kao puni pogodak i uskoro se za njegove rizle znalo diljem Francuske. Na papiru je njegove inicijale J i B dijelio dijamant te su ih ljudi počeli zvati Job. Bardou je poslušao glas javnosti te je 1849. zatražio patent za Papier JOB. 1890-ih je angažirao mnoge poznate umjetnike za izradu postera u velikoj marketinškoj kampanji. U to vrijeme JOB rizle postaju među najprepoznatljivijim u svijetu, te ih se može vidjeti čak i u ranim filmovima. 1987. godine, OCB je kupio JOB.
Zig-Zag
Revoluciju u pakiranju je donijela zig-zag metoda u kojoj se papirići stavljaju na način da svaki kad se izvuče priprema sljedeći na izvlačenje. Za tu inovaciju, koju se danas naziva skraćeno Z, braća Maurice i Jacques Braunstein su dobili zlatnu medalju na Universal Expo-u u Parizu 1900. godine. Zig-zag metoda je postala toliko popularna da su braća preimenovala svoju tvrtku u Zig-Zag. Njihov logo je bio kapetan Zig-Zag koji je bio inspiriran pričom o francuskom vojniku Zouaveu. Njemu je koji vrijeme Krimskog rata, u bitci za Sevastopolj, pukla lula te je morao zamotati svoj duhan u komad papira.
Dr.Dre je napravio cover po uzoru na kapetana Zig-Zaga za svoj prvijenac i klasik The Chronic
Marihuana
Dvadeseto stoljeće donijelo je mnoge novosti i inovacije što se tiče scene na kojoj su billi listići za motanje. Već smo spomenuli Zig-zag metodu pakiranja odmah na početku stoljeća. Slijedile su prve rizle s okusom koje je 1906. izbacila Rizla+. Prvi okusi koji su bili dostupni su metanol i jagoda.
Dvadeseto stoljeće donijelo je i potpuno novu bazu potrošača listića za motanje.Na velikoj sceni u Americi pojavila se marihuana. Od jazz glazbenika 20-ih godina, sve do do hipija, bajkera i cijele kontrakulturne scene 60-ih godina, nove generacije ljudi prihvatile su marihuanu kao dio svog identiteta.
Poznati komičarski duo Cheech i Chong svoj prvi album 1972. godine, nazvali su Big Bambu – album je izgledao kao veliki paket Bambu rizli i imao je ogromnu rizlu unutra. 1978. godine, također, koristili su Bambu materijale u promociji svog prvog filma, kultnog Up in smoke. Marihuana je bila sveprisutna, a s njom i neizostavni papirići za motanje.
Prva tvrtka koja se odlučila za proizvodnju rizli koje su bile dizajnirane specifično za pušenje marihuane bila je E-Z Wider. Osnovao ju je Burton Rubin 1972. godine. Ideju za svoje double-wide rizle navodno je dobio dok je bio u društvu svojih školskih kolega koji su, da bi zamotali što veći joint, zalijepili dvije rizle.
RAW
Sami način proizvodnje rizli nije se puno mijenjao kroz stoljeća. Rizle se uglavnom rade od vlakana nekolicine različitih materijala kao što su riža, konoplja, lan, drvo ili pak kombinacije istih. Najveću promjenu donijelo je dodavanje ljepila na rub rizle koje se proizvodi od arapske gume, to jest smole, s čime su prvi počeli krajem 19. stoljeća iz Pay-paya.
Zadnjih par desetljeća vidjelo je dodatak filtera u knjižice, proizvodnju prozirnih papira od celuloze pa sve do rizli od 24 karatnog zlata. No, najveću revoluciju na tržištu napravio je John Kesselman sa svojim brendom RAW.
Kesselman je od malih nogu ušao u svijet rizli gledajući svog oca kako izvodi trikove s njima. Fascinirao ga je način kako bi taj papir od riže gorio i nestajao u zraku. Njegov otac je koristio španjolske Marfil Arroz rizle. Nakon što je završio fakultet, skupio je 500 dolara i otvorio mali headshop u kojemu je prodavao rekvizite za pušenje i rizle koje bi uvozio iz Europe. 1996. je nažalost prodao bong djevojci čiji je otac radio za Američku vladu. Već sutradan FBI je zatvorio shop.
Povratak korijenima
Kesselman se preselio u Arizonu i osnovao HBI. Ovaj put nije prodavao bongove, nego je sve uložio u rizle. Upoznao je vlasnika stare tvornice iz Alcoya koji je tražio partnera. Započeo je s proizvodnjom dva nova brenda : Juicy Jays – rizle s okusom i Elements – koji su sličili na rizle napravljene od riže koje je koristio njegov otac. Sljedeći korak koji je promijenio sve i doveo do toga da su RAW rizle najprodavanije rizle u Americi je bila njegova osobna odluka da, u skladu sa svojim življenjem, proizvodi rizle na veganski način. Bilo je to 2004. godine. Uspio je naći samo jednog proizvođača koji je imao vlakna rađena na taj način. Postojala je samo jedna kvaka. Morao je napraviti naružbu od milijun dolara. Založio je sve što je imao i napravio narudžbu. Isplatilo se odmah. Njegove rizle proizvedene od prirodnog, veganskog, neizbjeljivanog, organskog papira od konoplje postale su najveći hit na tržištu.
Kesselman još uvijek proizvodi većinu svog asortimana rizli na starinski način u Alcoyu, u tvornici koju je koristio prvi konzorcij proizvođača rizli, osnovan 1934. godine – Papeleras Reunitas.
