Timothy Leary – Najopasniji čovjek u Americi

Timothy Leary rođen je 22.listopada 1920. godine u Springfieldu, savezna država Massachusetts. Poznat je kao Visoki Svećenik Tripa, LSD Guru te u jednom trenutku čak i kao najopasniji čovjek u Americi, kako ga je nazvao sam predsjednik Richard Nixon. Čovjek koji je uspio pobijediti na sudu Porezni akt o marihuani koji je efektivno zabranio korištenje biljke u Americi.

Leary je završio psihologiju na Berkeleyu i došao predavati na Harvard 1959. godine. Nekoliko godina ranije je saznao o tome kako meksički indijanci iz plemena Mazatec koriste psilocibinske gljive u svojim vjerskim ritualima. To ga je zainteresiralo nakon što je za vrijeme boravka u Europi, dok je bio u Španjolskoj, pod utjecajem fibre doživio izvantjelesno iskustvo. Njegov kolega sa Harvarda, Anthony Russo je bio u Meksiku i eksperimentirao s gljivama te je rekao Learyu za to. Leary odlazi u Meksiko 1960. godine i nakon uzimanja gljiva izjavljuje : “Više sam saznao o mozgu, njegovim mogućnostima i psihologiji u 5 sati nakon što sam uzeo gljive nego u zadnjih 15 godina koliko sam ga istraživao i studirao”.

Leary se vraća na Harvard i započinje Harvard Psilocibin Projekt. Skupa sa suradnicima, od kojih je najpoznatiji Richaerd Alpert, prva istraživanja radi sa zatvorenicima da bi kasnije počeo uključivati i svoje studente. Čitav projekt izaziva dosta kontroverzi, ponajprije jer Leary i suradnici i sami sudjeluju u istraživanjima koristeći, u najvećoj mjeri psilocibin, ali ponekad i DMT. Važno je reći da te droge tada još nisu bile zabranjene. LSD nije bilo jednostavno za nabaviti.

Projekt je ugašen 1963. godine nakon što su se neki od roditelja studenata požalili da njihova djeca sudjeluju u eksperimentima protiv svoje volje. To dovodi do toga da je i Learyu i Alpertu otkazan nastavak suradnje na Harvardu. Iste godine u ožujku Leary piše pismo Albertu Hoffmanu, čovjeku koji je otkrio LSD, pismo u kojemu ga moli za 100 grama droge (stotine tisuća doza) kako bi unaprijedio svoja istraživanja. Hoffman ga pristojno odbija.

Za vrijeme istarživanja javio mu se Alan Ginsberg, poznati beat pisac, s molbom da se pridruži istraživanju. On ga povezuje s raznim slavnim ličnostima tog doba i do sredine 60-ih Leary postaje jedan od glavnih promotora psihodeličnih droga u SAD-u. Druži se s Williamom S. Burroughsom, Jackom Kerouacom, Charlesom Mingusom, Charlesom Olsonom i mnogim drugim glazbenicima i umjetnicima tog razdoblja.

1965. godine je prvi put uhićen s marihuanom u Teksasu prilikom povratka iz Meksika. Naime, njegova žena je zaboravila da u sebe ima manju količinu trave te ju je pokušala sakriti u grudnjak. Na granici je otkrivena te Leary preuzima to na sebe. Zbog toga je osuđen na 30 godina zatvora, kaznu od 30 tisuća dolara i psihijatrijsko promatranje. Leary ulaže žalbu i priprema se na obranu u kojoj planira dokazati kako je zakon po kojemu je marihuana ilegalna u SAD-u – Porezni akt o marihuani iz 1937. godine – neustavan.

1966. godine Leary je jedan od pozvanih na saslušanje u Kongresu na kojemu se raspravljalo o štetnosti LSD-ja. Kada ga je senator Ted Kennedy upitao smatra li da je LSD jako opasan, Leary mu daje svoj legendarni odgovor : “Gospodine, automobil je opasan ako ga se ne koristi kako bi trebalo. Ljudska glupost i neznanje su jedina opasnost koja prijeti ljudima na ovom svijetu.”

Do 1968. LSD je prvo zabranjen u Kaliforniji a zatim i u ostatku SAD-a. Leary se priključuje Brastvu Vječne Ljubavi, religijskoj organizaciji koja želi pronaći duhovno uzvišenje kroz korištenje psihodeličnih droga. I ne samo to, Bratstvo je jedna od najvećih kriminalnih organizacija u SAD-u koja se bavi distribucijom droge. Zovu ih Hippie Mafia.

1968. godine Leary je po drugi put uhićen s marihuanom. Ovaj put su kod njega pronašli ni manje ni više nego – dva roacha! Leary je tvrdio da mu je drogu podmetnuo inspektor koji je godinama radio na slučaju Bratsva i koji ih je želio uništiti pod svaku cijenu.

1969. godine Vrhovni sud staje na Learyevu stranu i uvažava njegovu žalbu za slučaj iz 1965. te presuđuje da je Porezni akt o Marihuani nesutavan jer zahtjeva od tuženika da sam sebe inkriminira. Po tome presedanu ispada da je zakon po kojemu je marihuana ilegalna u Americi neustavan što bi trebalo rezultirati njegovim poništavanjem. No, već iduće godine donesen je Akt o kontroliranim tvarima gdje je marihuana stavljena u prvu skupinu – tvari ili droge koje imaju veliku opasnost od zlouporabe i minimalnu ili gotovo nikakvu medicinsku vrijednost. Taj zakon je kamen temeljac Rata protiv droge koji traje i dan danas.

Na isti dan objavljuje svoju kandidaturu za guvernera Kalifornije. Nema gdje ga nije bilo. Pojavljuje se s Johnom Lennonom i Yoko Ono na njihovom protestu iz kreveta. John Lennon mu uzvraća uslugu na način da je napisao pjesmu za njegovu kampanju – Come Together.

1970. godine Learyevi snovi o političkoj karijeri su raspršeni. Osuđen je na 10 godina zatvora zbog ona dva roacha koja je tvrdio da su mu podmetnuti. Dok je bio iza rešetaka nadodano mu je još10 godina kazne zbog prijašnjeg prekršaja koje mora odraditi odmah nakon prve kazne. Uz pomoć Bratstva uspijeva organizirati bijeg iz zatvora i bježi u Alžir. Tu dobiva utočište kod Crnih Pantera koje su u toj Afričkoj državi imali svoju vladu u egzilu. No, njegovo partijanje je bilo previše za njih te ga oni stavljaju u kućni pritvor.

Od tu, on i žena bježe u Švicarsku gdje je bio prisiljen svom dobročinitelju prepisati 30% prihoda od svih budućih knjiga koje bude napisao. Michel Hauchard, spomenuti dobročinitelj, ga nakon tog potpisa predaje vlastima vođen logikom da će Leary najviše pisati upravo iza rešetaka. Leary ponovo bježi, ovaj put do Kabula. Tu je uhićen 1972.godine i vraćen u zatvor u SAD-u. Novi susjed u ćeliji do njega mu je Charles Manson. Nedugo nakon toga, Leary povlači potez kojim će baciti mrlju na svoj lik i djelo. Odlučuje surađivati s FBI-jem kako bi si smanjio kaznu. Iako je poslije tvrdio da je sve napravio uz blagoslov od vani i da je dao samo informacije koje su bile već svima poznate, zbog toga su ga se javno odrekli mnogi, uključujući Ginsberga pa čak i njegovog vlastitog sina Jacka.

Iz zatvora je pušten 1976. godine. Kratko je bio u programu zaštite svjedoka iz kojega je izašao tvrdeći da se nema čega bojati. Iako je u početku držao neka predavanja i čak imao uspješnu turneju, više nije toliko propagirao psihodelične droge. Moguće i zbog toga što mu je kredibilitet bio uništen. Pod stare dane se zainteresirao za kompjutersko programiranje te sudjelovao u izradi video igara. Umro je 1996. godine od raka prostate.

To bi bilo nekako najkraće moguće o jednom, u najmanju ruku gledano, osebujnom čovjeku koji je ostavio velikog traga na kontra kulturu 60-ih godina i na istraživanja psihodeličnoh droga. Leary je bio uvjeren u pozitivne aspekte psihodelika i njihovo korištenje u terapeutske i svrhe proširenja ljudske svijesti. U jednom trenutku činilo se kao da je i uspio legalizirati marihuanu, iako mu ona nije bila na prvom mejstu.